Putujući Jadranskom magistralom prema sjevernoj Dalmaciji, između dva poviješću bogata grada Šibenika i Zadra ukazat će vam se prirodni fenomen blizine dva jednako lijepa, a opet, toliko različita plavetnila. S jedne strane razvedena jadranska obala, poznata po svojoj primamljivoj ljepoti i čistoći, a sa druge, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj.
Kao jedno od rijetkih, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, sa izvorima pitke vode te područje osebujnih specifičnosti i bioraznolikosti 21.07.1999. g. Vransko jezero sa okolnim područjem proglašeno je Parkom prirode. Granice Parka smještene su između Pirovca i Pakoštana. Park je velik 57 km2, a najveći dio 30,02 km2 odnosi se na Vransko jezero položeno u pravcu sjeverozapad-jugoistok i pružajući se paralelno s morskom obalom od koje je mjestimično udaljen manje od kilometra.
Dominantna karakteristika Parka je Posebni ornitološki rezervat koji je zbog svoje očuvanosti velikog tršćaka na SZ dijelu jezera kao rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti još 1983. g. dobio taj status te je uvršten u listu važnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe).
To je neobičan kompromis i izvanredan spoj kopna i vode koji pruža utočište najraznovrsnijim biljkama i životinjama nudeći im sve što je najpotrebnije za život.
Vransko jezero je «hot spot», tj. područje sa velikom raznolikošću ornitofaune, a do sada je zabilježeno 256 vrsta ptica od kojih 102 vrste gnijezde na području Parka. Među pticama gnjezdaricama nalaze se četiri vrste ugrožene (rizične) na europskoj razini i sedam vrsta ugroženih na nacionalnom nivou. Za neke od tih ptica Park prirode Vransko jezero je jedino gnijezdilište u mediteranskom dijelu Hrvatske. Područje Parka je i vrlo važno odmorište i hranilište za cijeli niz europskih ugroženih vrsta. Na zimovanje redovito dolazi više od 100 000 ptica vodarica.
Uz ptice vrijednost parku daju i ribe u jezeru. Zasigurno ovo područje posjeduje još mnoštvo posebnosti koje će se tijekom tekućih istraživanja razotkriti.

Posebnost Parka

  • najveće jezero u Hrvatskoj
  • uz donji tok rijeke Neretve, jedina veća močvara u mediteranskom dijelu Hrvatske
  • posebni ornitološki rezervat
  • stanište četiri vrste ptica ugroženih na Europskoj razini
  • stanište sedam vrsta ptica ugroženih na nacionalnom nivou
  • najveća gnijezdeća populacija Malog vranca (Phalacrocorax pygmeus) u Hrvatskoj
  • jedino gnijezdilište u mediteranskoj Hrvatskoj za Čaplju dangubu (Ardea purpurea), Veliku bijelu čaplju (Egretta alba), Malu bijelu čaplju (Egretta garzetta), Malog vranca (Phalacrocorax pygmeus)
    obitavanje vrsta uključenih u konvenciju o migratornim vrstama (Bonnska konvencija)
  • “hot spot” područje – vrlo velika raznolikost ornitofaune (251 vrsta, 102 vrste gnijezdarica)
  • broj vodarica na zimovanju preko 100 000 jedinki
  • bogata povijest (prvi nalazi datiraju još 2 000 godina prije Krista)

www.pp-vransko-jezero.hr

www.pp-vransko-jezero.hr/hr/cjenik-usluga/

Biciklizam

Oko Vranskog jezera se proteže više od 50 km Biciklističkih staza koje se međusobno razlikuju težinom kao i krajolikom kroz koji prolaze. Najčešća ruta naših posjetitelja počinje u mjestu Vrana kod mjesne crkve te se nadalje staza penje na brdašce Majdan koje nadgleda čitav Ornitološki rezervat, pa nastavlja sjevernom obalom jezera u smjeru JI.
PRIPAZITE: ovo je najljepši, ali ujedno i najzahtjevniji dio staze i ukoliko se odlučite krenuti ovim putem smatramo da se rekreativno češće bavite biciklizmom ili nekim drugim sportom. Obavezno sa sobom ponesite dovoljno tekućine, pogotovo za vrućih dana jer se prvo mjesto sa trgovinom nalazi u mjestu Prosika koje se nalazi na suprotnom kraju jezera (20 km).

Staza oko jezera je dovoljno široka za prolazak automobila, ali osim terenskog vozila nadzorne službe parka i nekolicine poljoprivrednika nitko drugi vas nećve ometati dok uživate u vožnji.
Svakako posjetite vidikovac “Kamenjak” koji se nalazi točno iznad polovine jezera i koji nudi neopisivo predivan pogled na čitavo jezero, na otok Pašman, na Murter i na otoke Nacionalnog parka Kornati.
Ukoliko se zateknete gore u suton doživjeti ćete igru boja, sunca, odsjaja i vode koja oduzima dah. Do vidikovca Kamenjak se dolazi obilaznim putem kroz mjesta Radašinovci i Bakovici, a sam uspon na vidikovac predstavlja odličnu samostalnu etapu za laganu 45-minutnu šetnju ili nešto kraću vožnju. skoro će biti završen novi put kojim će se na vidikovac moći doći i iz smjera Majdana što će uvelike skratiti udaljenost do ovog izuzetog mjesta.
Pred kraj vožnje uz sjevernu obalu naići ćete na ribarsku kućicu na Živači gdje se možete odmoriti uz jezero na drvenim klupama ili zaigrati partiju balota.

Dio staze uz istočnu obalu do Prosike je kratak i prolazi uz poluotok Babin škoj na kojem se nalaze ostaci Liburnske utvrde kao i ostaci Mletacke stražarnice.
Na Prosici se ponovo možete odmoriti u hladu uz kanal koji spaja jezero i more.
Nadalje vas staza jednim kratkim dijelom vodi uz Jadransku magistralu, no upravo radimo na izmještanju tog dijela staze tako da će se staza nastaviti kroz najveći kultivirani krajolik nepreglednih maslinika i suhozidina u Dalmaciji «Modrave» nastao stoljetnim radom neumornih betinskih i murterskih težaka, koji je danas zbog razvoja turizma i promjene načina života, gotovo potpuno zapušten, ali sad već sve češće možete sresti čovjeka koji se vratio maslini.

Zadnji dio staze koji se nakon Modrava vraća do autokampa je većim dijelom ravan i manje zahtjevan za vožnju, a prolazi uz mlade maslinike i uz par vinograda kao i uz dio (u Dragama) koji stalno posjećuje veliki broj ribiča u lovu na poznate šarane iz Vranskog jezera.

Poučne staze

Na području Parka prirode Vransko jezero tijekom 2006. godine kroz projekt CARDS 2002 postavljeno je niz informacijskih tabli koje posjetiteljima nude informacije o raznim aspektima kulturne i prirodne baštine. Te su informacijske table postavljene na vidikovcu Kamenjak, na Crkvinama te na području Prosika/Jugovir.
Osim toga, tijekom 2009. godine postavljene su dvije nove edukativne staze.
Edukativna staza o ribama postavljena je na Prosici. Na suhozidu koji je obnovljen upravo za tu priliku postavljeno je 5 edukacijskih tabli koje govore o ribama Vranskog jezera. Ovdje možete pročitati koje su ribe živjele u Vranskom jezeru prije nego što se umiješao čovjek, zatim koje su ribe unesene u Vransko jezero radi ribolova ili pak slučajnim unosom te koje ribe ulaze u jezero kroz kanal Prosiku. Također možete pročitati kratak tekst o povijesti suhozida, načinu na koji su u prošlosti težaci ograđivali posjede i mukotrpno obrađivali svaki komadić dobivene zemlje. Prošetajte ovom kratkom stazom i otkrijte zanimljivosti o jegulji, riječnoj babici, ciplu putniku i gavunu hrskavcu, šaranu, somu, štuki, babuški i gambuziji…

Poučna botanička staza postavljena je duž šetnice koja vodi od platoa vidikovca Kamenjak do durbina postavljenog na mjestu odakle se pruža zadivljujući pogled na cijelo Vransko jezero, na Drage, Pakoštane, Tisno, Murter i Kornate. Na ovoj stazi postavljenoj u tipičnom ambijentu krša možete naučiti razne zanimljivosti o najkarakterističnijim biljkama ovog područja. Tu ćete naići na priču o nezaobilaznom hrastu crniki, šmriki, drači, rašeljki, mirisnoj kadulji, ružmarinu i ljekovitom smilju, vidjet ćete zašto se smatralo da je planika otrovna, da je perunika nastala od udara groma boga Peruna te zašto je brnistra imala toliko značajnu ulogu u životu starih stanovnika ovog područja.

Info centar Kamenjak

Na najvišem vrhu Parka prirode Vransko jezero nalazi se najatraktivniji vidikovac ovog područja – info centar Kamenjak.
Na području info centra možete dobiti više informacija o Parku prirode, kupiti suvenire s motivima Vranskog jezera, biciklističku i izletničku kartu, a možete i uživati u specijalitetima tradicijske konobe. Krajem srpnja upoznajte lokalne poljoprivrednike na sajmu „Luka i igara“.
Dva spojena objekta izgrađena su i uređena u tradicijskom stilu te se pokraj njih nalaze velike informacijske table koje pričaju priču o ovom kraju stariju od dva tisućljeća, veliki plato s klupama za odmor i uživanje, panoramski teleskop i ono što je najvažnije: pogled na čitavo jezero.
Upijte svu ljepotu pogleda na najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, maslinike i suhozide Modrava te morsko plavetnilo prošarano brojnim otocima zadarskog, šibenskog i kornatskog arhipelaga.
Na platou je kapelica Svih svetih do koje se na Veliki petak hodočasti 2,5 km dugom stazom Križnog puta iz sela Bakovići.
U neposrednoj blizini počinje kružna botanička/planinarska staza, kojom kroz gustu šumu crnike možete prošetati kanjonima Orlja Draga i Mernjača oko brda Kamenjak.

Kušaonica Kamenjak

Kušaonica „Kamenjak“ se nalazi na vidikovcu Kamenjak u mjestu Radašinovci, u sklopu Parka prirode „Vransko jezero“.
Starinsko kameno zdanje vraća vas u prošlost i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a od prvog koraka u kušaonicu pažnju će vam privući mnoštvo detalja. Kamene zidove krase stari uporabni i ukrasni predmeti iz prošlog stoljeća.
Daleko od prometne buke i gužve, uz čašu domaćeg vina i predivnom pogledu možete uživati i u našim suhomesnatim delicijama, sirevima, maslinovom ulju i raznim vrstama domaćih rakija, a naše ljubazno osoblje će vam pomoći u odabiru.

Atrakcije

Gradina pored brda Osridak (15. stoljeće)
Brdo Osridak je prirodni plato na strateški zanimljivoj poziciji odakle se vrlo lako može nadgledati šire područje, a do njega vodi prirodni put, kanjon, koji povezuje morsku obalu sa naseljima u zaleđu. Tu se nalaze čak dvije istoimene kule, što nije uobičajena pojava. Arheolozi koji rade na istraživanju ovog lokaliteta smatraju da je cijeli plato bio dobro planski uređen za potrebe straže i vojske koja je tamo boravila. Kule nisu bile u funkciji istovremeno; mletačka kula je najvjerojatnije sagrađena nakon što kasnoantička više nije bila u funkciji ili je jednostavno lakše bilo izgraditi novu nego obnavljati staru. Na padini uz kule pronađeni su ostaci stepenica koje su do njih vodile, kao i zid koji je, osim za obranu, mogao služiti i kao zaštita od jake bure. Oko kula je pronađeno i mnogo rasutog građevinskog materijala, a tek će daljnja istraživanja, kao i čišćenje okolnog terena, dati cjelovitu sliku čitavog platoa Osridak. Dosadašnja istraživanja na lokalitetu Osridak – Gradina pokazala su da je ova lokacija bila od velikog značaja koncem srednjeg vijeka. O važnosti ove lokacije i kontrole prolaza ljudstva i roba govore pronađeni ostatci starije utvrde koja se sastojala od više prostorija građenih u nekoliko faza. Osim toga, pronađeno naoružanje sugerira da se ovdje nalazila dobro naoružana vojna posada.

Maškovića han (17. stoljeće)
Među malobrojnim spomenicima iz vremena turske dominacije, Maškovića han, kao najzapadniji spomenik civilne islamske kulture u Europi, zauzima prvo mjesto po stupnju sačuvanosti i svojim arhitektonskim kvalitetama. Izgradnja je započela 1644. godine po naređenju i sa sredstvima Jusufa Maškovića; visokog dostojanstvenika na sultanovu dvoru koji je u to vrijeme bio vrhovni admiral turske flote. Mašković je za izgradnju hana uložio velika novčana sredstva, a na njemu je radilo čak 500 radnika dnevno. 1645. godine Mašković sa 60.000 ratnika opsjeda i osvaja Kretu te postaje njenim maršalom. Plemenitost i viteštvo ukazano prema poraženim mletačkim vojnicima i građanima uzdiže ga među najuzornije ratnike svih vremena, ali i izaziva bijes kod sultana koji ga poziva na dvor gdje je smaknut. Njegova tragična sudbina ostavila je trag i na hanu koji nije dovršen u obliku kako su ga zamislili, iako se po dimenzijama i tehnici zidanja sačuvanih dijelova lako može zaključiti da je bio zamišljen kao reprezentativna i monumentalna građevina. Mašković je han želio sagraditi kao svoju rezidenciju, modernu građevinu koja bi imala svu potrebnu udobnost, uključujući i tursko kupatilo – hamam. Rijetki su hanovi imali hamame i to samo dokazuje koliko je raskošno bio zamišljen han Jusufa Maškovića koji je, nakon njegove smrti, dovršen u mnogo skromnijem obliku.
Han je 2015. godine obnovljen te možemo reći da je, nakon dugih 370 godina, napokon dočekao svoj dovršetak.

Poluotok Babin škoj (3. tisućljeće p.n.e. do 16. stoljeća)
Babin škoj je, prije prokopa kanala Prosika u 18. st. i spuštanja razine jezera, kao što mu i ime kaže, bio otočić, kakvim postaje i danas za vrijeme visokih voda. Poluotočić je izvrsno strateški pozicioniran za dugotrajnu aktivnu obranu i smještaj većeg broja lokalnog stanovništva, stoke i zaliha hrane, stoga je u gotovo istoj funkciji bio više tisućljeća.
U to vrijeme, ovaj dio Jadrana su naseljavali Liburni, ilirsko pleme koje na tadašnjem otočiću izgrađuje vrlo snažan obrambeni sistem, iskorištavajući samu prirodu otoka, otvorenog, ali opet prirodno izoliranog mjesta. Jezero u ovom slučaju služi kao izvor pitke vode, ali i izvrsna barijera, zbog čega obrambene zidine nalazimo samo na mjestu gdje je Babin škoj najbliži kopnu (danas spojen s njim).
Grobove najuglednijih pripadnika ilirske zajednice, grobne humke ili tumuluse, nalazimo na uzvisinama Babinog škoja, pokrivene kamenim pločama i zatrpane kamenjem. Veća gomila grobnog humka označavala je viši društveni položaj.
Kamena gomila se obično dizala nad jednim grobom, no s vremenom su pokraj prvog groba pokapali i pripadnike njegove obitelji. U grobove su stavljani razni pokojnikovi predmeti, kao što su oružje, odjeća, glinene posude s hranom i razni ukrasni predmeti, stoga Babin škoj predstavlja vrijedno arheološko nalazište.

Mletačka pogranična stražarnica (16. stoljeće)
Dvoetažna stražarnica, očuvana u oko 70% izvornog stanja, svjedoči o burnoj prošlosti između turske i mletačke Dalmacije. Pogranične stražarnice su utvrde građene za potrebe efikasne zaštite teritorija i njihovih stanovnika od vojnih invazija. Smještene uzduž granice na povišenom i sigurnom mjestu, s kojega stražari mogu neometano promatrati okolicu, u 16 . st. predstavljaju iznimno važne strateške objekte. Dok je Turska zaposjela jača starohrvatska utvrđenja nešto dublje u svom dijelu teritorija, Mletačka republika gradi čitav niz objekata na cijelom potezu kopnene granice i to neposredno uz graničnu crtu.
Granicu, koja sve do 1699. g. prolazi sredinom Vranskog jezera, Mletačka republika nadzire djelovanjem svojih vojnih odreda. Takva vojna jedinica mogla je brojiti oko 80 muškaraca starosti od 18 do 36 godina, sposobnih za rukovanje oružjem, koji su za stražarenje bili plaćeni u novcu ili biškotu (suhi kruh).
Stražarnice su imale i funkciju carine za robnu razmjenu i poštu, gdje su službenici obrađivali dokumentaciju za uvoz i izvoz robe, te prikupljali carinska davanja na uvezenu robu. Regulirali su trgovinu, pazeći da roba i stoka koju su donosili trgovci s istoka nisu zaraženi, tada čestim smrtonosnim bolestima, poput kuge.

Stari grad Vrana – Benediktinski samostan (9.-16. stoljeće)
U Vrani su se dugo čuvali simboli vlasti (insignije) Hrvatskog kraljevstva, radi čega i hrvatsko-ugarski kralj Koloman dolazi na krunidbu u Biograd na Moru, najbližu kraljevsku rezidenciju.
U 9 st. izgrađen kao benediktinski samostan posvećen sv. Grguru, stari grad Vrana obuhvaća veliki zemljišni posjed te dragocjenu riznicu u kojoj se nabrajaju: srebrna škrinjica sa moćima sv. Grgura, križevi, kaleži te dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem. Kralj Zvonimir građevinu zajedno sa cijelim posjedom i svim bogatstvom, povodom svoje krunidbe u Solinu 1075/76. godine poklanja papi, čime Vrana postaje prvo stalno sjedište Vatikana na istočnoj strani Jadrana. Uz pomoć pape, kao vlasnika posjeda, vitezovi templari ovdje sto godina kasnije, jakim bedemima i kulama, učvršćuju svoj položaj, no već u 13 st. templarski red se raspušta.
Tijekom ostatka srednjeg vijeka grad zadržava prvorazredni politički položaj poznat kao “samostan svih samostana” u posjedu Ivanovaca. Turska uprava u 16. stoljeću Vranu preuređuju u vojnu utvrdu gdje boravi vojska od 150 konjanika i 100 pješaka, a pri njenom oslobađanju 1648. godine, Mletačka vojska utvrdu temeljito razara pa do danas ostaju sačuvani tek obrisi njenog prvobitnog izgleda. Slavna prošlost nekadašnjeg središte crkvene, političke i vojne moći danas je obrasla u draču, no drevne zidine tek čeka ponovo otkrivenja još skrivenih tajni njenih brojnih vladara.

Tradicionalna bunja (19.-20. stoljeće)
Kamene kućice ne nalazimo posvuda, nego su nekom neobičnom, još neutvrđenom pravilnošću, rasute po jadranskom krajoliku. Bunje su služile težacima kao poljsko sklonište od iznenadnih vremenskih nepogoda, izuzetno bitno u ono vrijeme kad medicinska skrb nije bila razvijena ni lako dostupna. Mnoge su nastale upravo u vrijeme vinogradarske groznice u 19. stoljeću, kad je štetnik filoksera uništilo francuske i talijanske vinograde, ali još jedan niz godina poštedio Dalmaciju. Vino je na europskom tržištu postalo izuzetno dragocjeno i skupo, omogućilo je vlasnicima vinograda bogaćenje kroz samo nekoliko berbi, stoga se je zrelo grožđe pred berbu danonoćno čuvalo. Kamene kućice imaju razne nazive (kažuni, komarde, čemeri, pudarice, poljarice, trimi, torete…), ali sve imaju jedinstveno konstrukcijsko rješenje nepravog svoda i građene su isključivo od kamena (bez veziva) i bez drvene krovne konstrukcije te predstavljaju vrijednu kulturnu baštinu.

Maslinici Modrava
Modrave, prostor na uskoj krškoj prevlaci između Vranskog jezera i mora, prvotno su krčene radi sadnje vinove loze. Od izvađenog kamena građeni su suhozidi koji dijele obradive površine, a mnogi su toliko široki da služe kao putovi. Nakon što je vinograde krajem 19. st. uništio štetnik filoksera, murterski i betinski težaci su u manje od 50 godina do kraja iskrčili krš te posadili oko 180 000 stabala maslina, formirajući tako ovaj raskošan maslinik površine 12 km², koji je godišnje davao čak 60 tona vrijednog ulja. Jaka zima 1956. g. uzrokovala je smrzavanje preko 90% maslina, čime počinje postepeno zapuštanje cijelih Modrava. Iako je danas velik broj maslinika zarastao i napušten, radionicama rezidbe maslina i suhozidne gradnje za obnavljanje pristupnih putova i suhozida, potiče se vlasnike na obnovu maslina i razvoj ekološkog maslinarstva.

Vidikovac na brdu Majdan
S brdašca Majdan pruža se pogled na cijeli ornitološki rezervat. Samo 20 metara od biciklističke staze nalazi se odmaralište i promatračnica za ptice.